Tallow Balm od Kruške: Što se Zapravo Dogodilo s Mojom Kožom Zimi

Ok, iskreno. Bila sam u DM-u oko pola osam navečer, gledala u police s kremama. Treći tjedan zime, a moje lice je izgledalo... suho. Ne dramatično suho, nego ono dosadno suho. Kao da je sva boja iživjela ispala. Koristila sam onu skupu hidratantnu kremu, plavu, od 120 kuna. I onaj serum s hijaluronskom kiselinom. Ništa. Ili bolje rečeno, nešto, ali na sat vremena. Onda opet suho. I tako u krug. I onda mi je frendica poslala link na Etsy. Na neki tallow balm. Od goveđeg sala. Za lice. Rekla sam joj da je luda. Ali sam i dalje gledala u tu bocu u DM-u i razmišljala... 120 kuna za ništa. Pa sam kliknula.

Naručila sam Whipped Tallow Balm, onaj s okusom kruške. Zvučalo je manje čudno od onog originalnog. Došlo je za tjedan dana, u maloj staklenoj teglici. Platio sam nekih 85 kuna s poštarinom. Stajalo je na stolu tri dana. Nisam se usudila otvoriti. Mislim, goveđe salo. Za lice. Pa jel to uopće normalno?

Kako sam uopće došla do toga da razmišljam o salu za lice

Okej, da se malo vratim. Moja prirodna njega kože je bila... sve samo ne prirodna. Bila je lanac proizvoda u plastičnim bocama. Čistač, tonik, serum, kremu, nešto s retinolom jednom tjedno. Sve iz ljekarne ili DM-a. Sve je to koštalo. I sve je to radilo, ali na neki čudan, privremeni način. Koža bi bila ok, ali uvijek napeta. Uvijek sam trebala nanositi više. A zimi? Zaboravi. Iznad obrva bi se stvorila suha mrlja koja se nije htjela maknuti. Kao da mi je lice postalo neka vrsta projekta kojeg nikad neću završiti.

I onda sam počela čitati. Ne neke velike članke, nego komentare. Forume. Ljude koji su pisali "preskočila sam sve kreme, samo tallow". I smijala sam se. Naravno. Ali isto tako sam bila umorna od trošenja novca. Bila je to ona vrsta umora gledanja u svoj odraz u 7 ujutro uz svjetlo u kupaonici. Sve je izgledalo sivo. I suho. I tako sam rekla, jebiga. Što je najgore što se može dogoditi? Iskreno, mislila sam da ću završiti s licem koje miriše na roštilj. Ali eto.

Što se zapravo događa kad staviš tallow balm na lice

Prvi put sam probala u subotu ujutro. Nisam imala planove. Za svaki slučaj. Otvorila sam teglicu. Nije mirisalo na meso. Niti na roštilj. Mirisalo je... slatko. Ne bombonski slatko, nego kao zrela kruška koju si izvadio iz vrećice. Blago. Čak ni ne bih rekla "sophisticated" jer to zvuči previše. Samo... ugodno. Tekstura je bila čudna. Očekivala sam mast. A bila je pjenušava. Lagana. Kao vrhnje za kuhanje koje si izvadio iz hladnjaka. Stisneš malo između prstiju i topi se. Doslovno. Ne ostaje masno.

Stavila sam malu količinu. Manju nego što bih stavila svoje regularne kreme. I trljala po licu. I čekala masnu katastrofu. Ništa. Upila se. Za možda minutu. Lice je bilo... mekano. Ne sjajno. Nije bilo onog filma koji ostane nakon nekih težih krema. Bilo je samo mekano. I to je to. Nisam znala što da mislim. Bilo je anti-klimaktično. Očekivala sam neku senzaciju. A dobila sam ništa. Ili, dobila sam kožu koja se nije osjećala kao da nosi kremu. To je bilo najčudnije. Cijeli dan sam se povremeno dodirivala obraz. I dalje mekano. Nije bilo te napetosti iznad obrva.

Evo, sad pišem ovo i moj pas laje na vjetar. Uglavnom.

Moja koža nakon par tjedana korištenja tallow balma

Nije došlo do neke dramatične transformacije. Nemojte očekivati "priču prije i poslije". To mi zvuči lažno. Došlo je do sitnih, tihih promjena koje su napokon prestale biti dosadne.

Prvo, ona suha mrlja iznad obrve je nestala. Nije nestala drugi dan. Nego možda nakon tjedan dana svakodnevne uporabe. Samo je prestala biti suha. Prestala se ljuštiti. Postala je dio ostatka mog lica. To je bio prvi znak da nešto radi drugačije. Moje regularne kreme su tu mrlju "zalečile" na dan-dva. Ovaj tallow balm ju je nekako... uvriježio. Ne znam kako drugačije reći.

Drugo, ujutro. Ustajem, perem lice, stavim tallow. I to je to. Nema drugog sloja. Nema čekanja da se serum upije. Stavim tallow i mogu se šminkati ili jednostavno otići. To je bila najveća promjena u mojoj prirodnoj njezi kože. Jednostavnost. Nije više bio ritual od 15 minuta. Bio je postupak od 45 sekundi. Zimi je to ogromna stvar kad si u žurbi i hladno ti je.

I treće, osjetljivost. Imam osjetljivu kožu pored nosa. Lako se zacrveni. Ništa od toga. Nije se pogoršalo. Nije se ni promijenilo. Samo je ostalo mirno. Kao da je tallow balm samo rekao "okej, opusti se". I to je to.

Koristim ga i na usnama kad su ispucale. Bolje nego bilo koji balm u ljepljivoj tubi. Brže se upije.

Da, ali zašto bi uopće tallow bio dobar za kožu?

Evo, morala sam i ovo potražiti jer mi je bilo neobično. Ispada da nije tako ludo. Tallow, ovo goveđe salo (od travnja goveda, naglašavaju), je strukturom slično našem vlastitom sebumu. Onoj prirodnoj uljnoj mješavini koju naša koža proizvodi. Zato ga koža dobro prima. Ne sjedi na površini kao neka mineralna ulja ili vazelin. Ide duboko. Zato se ne osjećaš masno. Zato hidratira dugo. Nije neka magija. Više kao... korištenje nečega što koža već prepoznaje.

Za mene, to je imalo smisla. Svi ti moderni sastojci su super, ali ponekad koža jednostavno želi nešto jednostavno. Nešto što razumije. Zimi, kad je hladnoća i grijanje isušuju sve, to jednostavno nešto je za mene bilo rješenje. Moja dnevna uporaba tallow balma je postala kao čaj ujutro. Nije spektakl. Samo radi svoj posao.

I da, koristim ga i na rukama nakon što operem suđe. Koža na zglobovima prstiju više ne puca. To je možda i veći uspjeh od lica.

Brza pitanja na koja mi ljudi odgovaraju

Je li goveđe salo dobro za lice? Za mene je bilo. Ispada da ima smisla jer je slično onome što naša koža već radi. Apsorbira se dobro, ne začepljuje pore. Nije za svakoga, ali ako imaš suhu, osjetljivu kožu koja voli jednostavne stvari, možda će ti odgovarati.

Zaglavljuje li tallow balm pore? Meni nije. Mislim da je ključ u tome što se dobro upija. Nije težak. Ovaj koji sam ja uzeo je razmućen, tako da je lagan. Ali opet, svaka koža je drugačija. Moja se nije pobunila.

Kako tallow balm od kruške miriše? Miris kruške. Ali ne onaj umjetni iz spreja za sobu. Više kao voćna trgovina kad uđeš unutra i imaš onaj slatki, svježi miris zrelog voća u zraku. Blago. Ne ostaje dugo na licu, samo dok se nanosi.

Da li bih ga ponovno kupila?

Da. Već jesam. Upravo sam naručio drugu teglicu. Ovu sam kupio prije dva mjeseta i još uvijek ima, koristim je svaki dan. Malo ide dugi put.

Ako mene pitate, prelazak na prirodniju njegu kože s ovim tallow balmom nije bio neki veliki, svjesni ekološki potez. Bio je potez očaja zbog suhe kože i praznog novčanika. Ispalo je dobro. Koža je mirna, hidratizirana, i ne moram razmišljati o tome. To je sve što sam ikad željela od kreme.

Ako vam se čini čudno, razumijem. I meni se činilo. Ali eto, sad mi je teglica na umivaoniku pored četkice za zube. I kad god je otvorim, mirisne na krušku. I to je lijepo. A moje lice više nije bež boje zimi. To je još ljepše.

Uglavnom, ako vam se koža ljušti i ništa ne pomaže, možda je vrijeme za nešto starinsko. Ja sam zadovoljan. Možda ćete i vi biti.